FOLIO I · MISLIOCI · GEN. 03 · BR. 003

Ludwig von Mises

Djela
75
Članci
307
Generacija
3.
Portret: Ludwig von MisesPortret: Ludwig von Mises: Ludwig von Mises, Studio-Portrait des Mises Institute (1960)Portret: Ludwig von Mises: Mises-Portrait (koloriert, hochskaliert) (2023)
FOL. 03 · N° 003 · Ludwig von Mises
BIOGRAFIJA

Život i djelo

Ludwig von Mises, čiji je prapradjed od cara Franje Josipa bio uzdignut u nasljedni plemićki stalež, potjecao je iz obitelji asimiliranih Židova i rodio se 1881. u galicijskom Lavovu (danas Lviv). Ludwig je pohađao Akademsku gimnaziju, studirao pravo i 1909., nakon kratkog razdoblja kao odvjetnički vježbenik, započeo svoju profesionalnu karijeru u bečkoj Trgovačkoj komori. Na formalnom položaju običnog činovnika tajništva komore, na kojem će ostati sljedećih 35 godina, postao je zapravo jedan od mjerodavnih ekonomista zemlje. Pod utjecajem Carla Mengera i Eugena von Böhm-Bawerka, Ludwig von Mises već se u mladim godinama okrenuo idejama Austrijske škole te je već 1912. mogao habilitirati svojom Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel (Teorijom novca i sredstava optjecaja). Dalekosežne ekonomske teme kojima se potom bavio »većinom su bili problemi o kojima je prevladavajuće mišljenje smatrao pogrešnim« (Hayek, u: Mises 1978., XII). Mises je jedva prikrivao da prema nemalom broju predstavnika svoje struke gaji samo prijezir. Sa Human Action (1949.), engleskom preradom svojega glavnog djela Nationalökonomie (1940.), postupno je postigao priželjkivani uspjeh. U tim, kao i u svojim ranijim te poslije nastalim djelima, Mises se uvijek pokazivao kao oštrouman promatrač i nepotkupljiv mislilac. Pojedine je razvoje, kao logično predvidive posljedice, naslutio daleko unaprijed, primjerice svjetsku gospodarsku krizu krajem dvadesetih godina. Zbog svojega radikalno liberalnog stava odbacivao je državne zahvate u gospodarski tijek i čitava je života odlučno pisao protiv presizanja etatista. Od anarhizma se ipak jasno ograđivao. Njegovi protivnici, kojih je uvijek bilo u premoći, ocjenjivali su Misesa kao tvrdoglavog, netolerantnog i ekstremističkog. Njegovi su učenici isticali intelektualnu otvorenost i širokogrudnost koja je prevladavala na njegovu privatnom seminaru. U istinitost svojih teza i smislenost svojega rada, koji mu za života nisu donijeli ni bogatstvo ni akademske počasti, ipak je uvijek ostao uvjeren.
Metapodaci
29. September 1881
u Lemberg
10. Oktober 1973
u New York
3. generacija
Životne etape

Etape

  1. 1881
    1881
    Rođenje

    Rođen 29. rujna 1881. u galicijskom Lavovu (Lemberg, danas Lviv). Potječe iz obitelji asimiliranih Židova; njegova je pradjedova bila uzdignuta u nasljedni plemićki stalež od strane cara Franza Josefa.[3]

  2. ⁦1892–1900⁩
    ⁦1892–1900⁩
    Akademisches Gymnasium

    Pohađao je Akademisches Gymnasium.

  3. ⁦1900–1906⁩
    ⁦1900–1906⁩
    Studij pravnih znanosti

    Studirao je pravne znanosti (na Sveučilištu u Beču).

  4. ⁦1902–1903⁩
    ⁦1902–1903⁩
    Jednogodišnja dobrovoljačka vojna služba– približno

    Vojna služba kao jednogodišnji dobrovoljac 1902./1903.[18]

  5. 1906
    1906
    Odvjetnički vježbenik– izvedeno

    Kratko vrijeme radio kao odvjetnički vježbenik prije početka profesionalne karijere u Trgovinskoj komori.

  6. 1906
    1906
    Doktorat (Dr. iuris)

    Doktorirao na Sveučilištu u Beču, stekavši titulu Dr. iuris, u veljači 1906.[2]

  7. ⁦1909–1934⁩
    ⁦1909–1934⁩
    Bečka trgovačka komora

    Svoju je profesionalnu karijeru započeo 1909. u Bečkoj gospodarskoj komori kao činovnik tajništva komore i ondje je zapravo postao jedan od najutjecajnijih ekonomista u zemlji. Ta je djelatnost završila 1934. prelaskom na katedru na IHEI-ju u Ženevi.

  8. 1912
    1912
    „Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel“

    Objava habilitacijskog spisa „Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel“.[3]

  9. 1913
    1913
    Habilitacija na Sveučilištu u Beču

    Habilitirao je 1913. na Sveučilištu u Beču svojim spisom „Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel“ (Teorija novca i sredstava optjecaja), objavljenim 1912. Pod utjecajem Carla Mengera i Eugena von Böhm-Bawerka već se u mladim godinama priklonio idejama Austrijske škole.

  10. 1918
    1918
    Izvanredni profesor na Sveučilištu u Beču

    Od 1918. izvanredni profesor na Sveučilištu u Beču (privatna docentura, bez redovite katedre).[18]

  11. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩
    Misesov privatni seminar

    Tijekom 1920-ih osnovao je svoj poznati privatni seminar u svom uredu u gospodarskoj komori; bio je sastajalište za Hayeka, Machlupa, Haberlera, Morgensterna, Felixa Kaufmanna, Karla Mengera i mnoge druge. Postojao je do emigracije 1934.[3]

  12. 1922
    1922
    „Die Gemeinwirtschaft“ (Socialism)

    Objava djela „Die Gemeinwirtschaft. Untersuchungen über den Sozialismus“ (1922.), Misesova sustavna kritika socijalizma s argumentom o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalizmu.[3]

  13. 1927
    1927
    Suosnivanje Austrijskog instituta za istraživanje konjunkture

    Godine 1927. zajedno s Friedrichom Augustom von Hayekom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture (danas WIFO).[20]

  14. 1929
    1929
    Predviđanje svjetske ekonomske krize– izvedeno

    Neke je razvoje Mises slutio davno unaprijed kao logički predvidive posljedice, primjerice svjetsku ekonomsku krizu krajem 1920-ih.

  15. ⁦1934–1940⁩
    ⁦1934–1940⁩
    Katedra na IHEI u Ženevi

    Napustio je 1934. Beč i preuzeo katedru na Institut universitaire de hautes études internationales (IHEI) u Ženevi, gdje je predavao do 1940.[21]

  16. 1938
    1938
    Brak s Margit Sereny-Herzfeld

    Godine 1938. oženio se u Ženevi udovicom Margit Sereny-Herzfeld, bivšom glumicom. Margit von Mises kasnije će objaviti svoje memoare „My Years with Ludwig von Mises“ (1976).[21]

  17. 1940
    1940
    „Nationalökonomie“

    Objava njegova glavnog djela na njemačkome „Nationalökonomie. Theorie des Handelns und Wirtschaftens“ u Ženevi 1940. (nakladnik Editions Union), preteča djela Human Action (1949.).

  18. 1940
    1940
    Emigracija u SAD

    Emigrirao je 1940. sa suprugom Margit preko Francuske, Španjolske i Portugala u SAD te se nastanio u New Yorku.[3]

  19. ⁦1945–1969⁩
    ⁦1945–1969⁩
    Gostujući profesor na New York University

    Od 1945. do umirovljenja 1969. radio kao Visiting Professor na New York University (Graduate School of Business), pri čemu poziciju nije financiralo sveučilište, nego privatni mecene (William Volker Fund).[3]

  20. 1947
    1947
    Suosnivanje Mont Pèlerin Society

    Bio je 1947. među osnivačkim članovima Mont Pèlerin Society na poziv Friedricha Augusta von Hayeka.[15]

  21. 1949
    1949
    „Human Action“

    Djelom „Human Action“ (1949.), engleskom preradbom svojega glavnog djela „Nationalökonomie“ (1940.), postupno je postigao priželjkivani uspjeh.[3]

  22. 1962
    1962
    Austrijsko počasno odličje za znanost i umjetnost

    Godine 1962. Mises je primio Austrijsko počasno odličje za znanost i umjetnost.[22]

  23. 1973
    1973
    Smrt

    Umro 10. listopada 1973. u New Yorku.

Odnosi

Utjecaji

Pod utjecajem · 3
  1. ⁦1900–1906⁩
    ⁦1900–1906⁩

    Studirao je kod Eugena von Böhm-Bawerka i sudjelovao na njegovu seminaru na Sveučilištu u Beču; zajedno s Mengerom jedan od ključnih učitelja za Misesovo priklanjanje Austrijskoj školi nacionalne ekonomije.[3]

  2. ⁦1903–1906⁩
    ⁦1903–1906⁩

    Wieser wird in der Wikipedia-EN-Influences-Box von Mises gelistet; Mises hatte zu Wieser ein distanzierteres Verhältnis als zu Böhm-Bawerk.

  3. 1913
    1913

    Philippovich war 1913 als Lehrstuhlinhaber für Politische Ökonomie der formelle Habilitationsbetreuer Mises' an der Universität Wien (Aufgabenhinweis aus Pipeline-Briefing).

Utjecao na · 11
  1. ⁦1918–1925⁩
    ⁦1918–1925⁩

    Studirao je na Sveučilištu u Beču među ostalim kod Ludwiga von Misesa; kasnije je redovito sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru.[3]

  2. ⁦1920–1920⁩
    ⁦1920–1920⁩

    Sudionica privatnog seminara i članica užega Misesova kruga u Beču.[23]

  3. ⁦1921–1921⁩
    ⁦1921–1921⁩

    Doktorirala je 1921. kao jedna od prvih žena na području državnih znanosti na Sveučilištu u Beču; disertaciju „Die Anweisungstheorie des Geldes" (Teorija novca kao uputnice) vodio je Ludwig von Mises.[25]

  4. ⁦1922–1931⁩
    ⁦1922–1931⁩

    Od svojih socijalističkih sklonosti odvratilo ga je čitanje djela „Die Gemeinwirtschaft“ (Zajedničko gospodarstvo, 1922.) Ludwiga von Misesa, koje je sadržavalo dokaz o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalističkoj zajednici. Mises je vrlo brzo prepoznao Hayekov talent i pozvao ga na svoj privatni seminar.[5]

  5. ⁦1923–1934⁩
    ⁦1923–1934⁩

    Machlup je bio stalni sudionik Misesova privatnog seminara i intelektualni učenik iz bečkoga kruga.[3]

  6. ⁦1949–1955⁩
    ⁦1949–1955⁩

    Preveo je brojne Misesove spise s njemačkoga na engleski i time bitno pridonio širenju austrijske teorije novca i konjunkture u zemljama engleskoga govornog područja.[6]

  7. ⁦1949–1959⁩
    ⁦1949–1959⁩

    Smatrao se možda najznačajnijim Misesovim učenikom u Novome svijetu; Rothbard je produbio pristupe svojega učitelja osobito u teoriji novca, teoriji monopola te teoriji kapitala i kamate.[7]

  8. ⁦1957–1957⁩
    ⁦1957–1957⁩

    Doktorirao je kod Misesa na NYU i ondje ga naslijedio kao najvažniji predstavnik austrijske tradicije u SAD-u.[8]

  9. —
    —
    Henry Hazlitt⁦(1894–1993)⁩ · US-Libertarismus

    Hazlitt je bio Misesov novinarski sljedbenik u SAD-u, organizirao je mjesto na NYU preko zaklade William Volker Fund i djelovao kao posrednik između Misesa i šire američke javnosti.[3]

  10. —
    —
    Gustav von Schmoller⁦(1838–1917)⁩ · Jüngere Historische Schule

    Metodološki protivnik iz Methodenstreita; Mises je djelom „Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel“ (Teorija novca i sredstava optjecaja, 1912.) neizravno nastavio spor austrijske škole protiv mlađe Historijske škole.

  11. —
    —
    John Maynard Keynes⁦(1883–1946)⁩ · Cambridge School

    Keynes je cijeloga života bio Misesov najvažniji intelektualni protivnik u teoriji novca i teoriji gospodarskog ciklusa; Mises je radikalno odbacivao državno-intervencionističke pristupe.[3]

Privatni seminar, kolege, Mont Pèlerin · 28
  1. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩

    Schwiedland je bio sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.

  2. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩

    Redoviti sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.[10]

  3. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩

    Kaufmann je bio sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.[3]

  4. ⁦1920–1938⁩
    ⁦1920–1938⁩

    Sudionica privatnog seminara Ludwiga von Misesa u Beču; stalna članica Narodnoekonomskoga društva (Nationalökonomische Gesellschaft) do isključenja 1938.[24]

  5. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩

    Schlesinger war Teilnehmer am Mises-Privatseminar (Wikipedia EN).

  6. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩

    Illy war ständiger Teilnehmer am Mises-Privatseminar (bio_de bestätigt).

  7. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩
    Lionel Robbins⁦(1898–1984)⁩ · LSE

    Robbins je povremeno bio sudionik privatnog seminara; poslije važna spona bečkoga kruga prema LSE.[3]

  8. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩
    alfred-schutz

    Alfred Schütz (fenomenolog, spona prema Husserlovoj školi) bio je stalni sudionik privatnog seminara kod Misesa.[3]

  9. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩
    erich-voegelin

    Eric Voegelin (politolog i filozof) bio je sudionik privatnog seminara.[3]

  10. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩
    Karl Menger jr.⁦(1902–1985)⁩ · Wiener Kreis (Mathematik)

    Karl Menger ml. (matematičar, sin Carla Mengera) bio je sudionik Misesova privatnog seminara.[3]

  11. ⁦1920–1930⁩
    ⁦1920–1930⁩

    Mises' Privatseminar-Liste (mises.org Hayek Centenary) führt Rosenstein-Rodan unter den regelmäßigen Teilnehmern; aktiv bis zur Übersiedlung nach Großbritannien 1930.[11]

  12. ⁦1920–1934⁩
    ⁦1920–1934⁩

    Sudionica privatnoga seminara Ludwiga von Misesa pri Bečkoj trgovačkoj komori, zajedno s Hayekom, Haberlerom, Morgensternom i drugima.[27]

  13. ⁦1922–1934⁩
    ⁦1922–1934⁩

    Dugogodišnji sudionik Misesova privatnog seminara u Beču; jedan od rijetkih habilitiranih pripadnika Austrijske škole u tom krugu.[1]

  14. ⁦1922–1923⁩
    ⁦1922–1923⁩

    Suborac Ludwiga von Misesa u stabilizaciji austrijske valute; zajedno su utjecali na saveznoga kancelara Ignaza Seipela, tako da je politika inflacije i deficita okončana.[16]

  15. 1927
    1927

    Zajedno s Misesom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. obavljao „težak pionirski rad na ekonomskim temeljima“.

  16. ⁦1928–1938⁩
    ⁦1928–1938⁩

    Nakon zaposlenja u Institutu za istraživanje konjunkture Schiff je radio kao novinski urednik i redovito je pohađao Misesov privatni seminar u Beču.[13]

  17. ⁦1928–1936⁩
    ⁦1928–1936⁩

    Haberler je redovito sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru u Beču.[3]

  18. ⁦1929–1938⁩
    ⁦1929–1938⁩

    Sudionik Misesova privatnog seminara u Beču kao član užega kruga Austrijske škole.[3]

  19. ⁦1930–1933⁩
    ⁦1930–1933⁩

    Lachmann nahm laut Pipeline-Briefing als jüngeres Mitglied am Mises-Privatseminar teil; vor seiner Emigration nach London 1933.

  20. 1947
    1947
    Frank Knight⁦(1885–1972)⁩ · Chicago School

    Obojica su 1947. bili osnivači društva Mont Pèlerin Society.

  21. ⁦1947–1931⁩
    ⁦1947–1931⁩

    Godine 1947. okupio je kraj Veveya na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima i Ludwiga von Misesa, radi osnivanja društva Mont Pèlerin Society.[5]

  22. ⁦1947–1934⁩
    ⁦1947–1934⁩

    Redovito je sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru, uz svoju poslovnu djelatnost u roditeljskoj tvornici kartona.[3]

  23. 1947
    1947
    George Stigler⁦(1911–1991)⁩ · Chicago School

    Obojica su 1947. bili osnivači društva Mont Pèlerin Society; Stigler kasnije predsjednik MPS-a.

  24. 1947
    1947
    Milton Friedman⁦(1912–2006)⁩ · Chicago School

    Obojica su 1947. bili osnivači društva Mont Pèlerin Society.

  25. 1947
    1947
    Wilhelm Röpke⁦(1899–1966)⁩ · Ordoliberalismus

    Obojica su 1947. bili članovi osnivači društva Mont Pelerin Society.

  26. ⁦1949–1959⁩
    ⁦1949–1959⁩

    Teilnehmer am Mises-Privatseminar in New York 1949–1959 (NYU-Phase) – direkter Anschluss an die Wiener Privatseminar-Tradition über Mises.[17]

  27. ⁦1949–1959⁩
    ⁦1949–1959⁩

    Sudionik Misesova privatnog seminara na NYU od 1949. do kraja 1950-ih godina, uz djelovanje sve do 1970-ih godina.[7]

  28. —
    —

    Kauder je 1957. Misesa opisao kao Mengerova „najvjernijega učenika“; bio je s njim u prijateljskom kontaktu i njegov je ontološki pristup komentirao kao mjerilo austrijske teorije.[14]

Ludwig von Mises u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.

IZVORI O POSTAJAMA I VEZAMA55 navoda · 6 izvora
Topografija

Mjesta djelovanja

POPIS DJELA · KRONOLOŠKI

Knjige

1900-e
1902
Rad objavljen 1902. kao bečka državnoznanstvena disertacija ocrtava razvoj odnosa između vlastelina i seljaka u Galiciji od pripajanja zemlje Austriji pri prvoj diobi Poljske (1772.) do razrješenja zemljišnih tereta (1848.). Mises najprije rekonstruira seosko uređenje poljske Galicije (podaništvo, vlastelinska vlast, posjedovna prava, tlaka) i suprotstavlja nedjelatnost poljske države austrijskoj državi koja zahvaća. Jezgru čini prikaz terezijanskih i jozefinskih reforma, ukidanja kmetstva, patenata o tlaki te neuspjeloga poreznog i urbarijalnog uređenja iz 1789., a slijedi reakcija u postjozefinsko doba. Opširno se obrađuju seljačka buna iz 1846. i naposljetku 1848. odlučeno ukidanje svih tlaka. Istraživanje se dosljedno oslanja na arhivske spise i suvremeno zakonodavstvo; u završnom razmatranju Mises oslobađanje seljaka ne tumači u smislu prirodnog prava, nego kao posljedicu gospodarskoga uređenja koje je s porastom stanovništva postalo neodrživo.
IzvornikNjemački
1910-e
1914
Die Störungen im Wirtschaftsleben der österreichisch ungarischen Monarchie
IzvornikNjemački
1919
Nation, Staat und Wirtschaft
IzvornikNjemački
Daljnja izdanja
1920-e
1923
Ludwig Mises u ovom dovršenom 1923. godine ogledu ispituje monetarno-teorijsku stranu stabilizacije valute, polazeći od hiperinflacije u Njemačkom Carstvu i Austriji nakon Prvoga svjetskog rata. Središnja je teza: napredujuće obezvrjeđivanje novca nikad nije neizbježna posljedica gospodarskoga stanja, nego uvijek posljedica inflacionističke politike, naime pokrivanja državnih izdataka izdavanjem novčanica. Mises opisuje mogući slom papirnate valute, kao prvi uvjet reforme zahtijeva obustavu tiskanja novčanica i povratak zlatu te argumentira protiv teorije platne bilance kao i protiv predodžbe da bi devizno gospodarenje moglo zaustaviti propadanje. Obrađuje argument uvjetnoga inflacionizma, reparacijska plaćanja iz Versailleskog ugovora i ocrtava temeljne crte novoga, za zlato vezanog novčanog ustroja. U prilog tomu navodi povijesne slučajeve, američku continental currency (1781) i francuske mandats territoriaux (1796). Naposljetku tumači inflacionizam kao ideološki problem, povezan s etatizmom i socijalizmom.
IzvornikNjemački
1924
Theorie des Geldes und der Umlaufsmittel (2., neubearbeitete Auflage)
IzvornikNjemački
Daljnja izdanja
1927
Liberalismus
IzvornikNjemački
Daljnja izdanja
1928
Geldwertstabilisierung und Konjunkturpolitik
IzvornikNjemački
1929
Svezak okuplja šest gospodarsko-političkih rasprava Ludwiga von Misesa, koje su 1929. izašle pod naslovom "Kritik des Interventionismus" (Kritika intervencionizma). Mises argumentira da između privatnog vlasništva i zajedničkog vlasništva nad proizvodnim sredstvima nema trajnog trećeg puta: izolirani državni zahvat u cijene, nadnice i proizvodnju uvijek promašuje cilj koji su mu njegovi tvorci namijenili i dosljedno tjera bilo na ukidanje zahvata bilo u socijalizam. Tekstovi se kritički razračunavaju s njemačkom historijskom školom, katedarskim socijalizmom (Schmoller, Brentano), teorijom nadnica sindikata, sa Sombartom te sa Schmalenbachovom tezom o "vezanom gospodarstvu". Završni se ulomci bave teorijom cjenovnih taksa i podržavljenjem kreditnog sustava.
IzvornikNjemački
Daljnja izdanja
1930-e
1931
Die Ursachen der Wirtschaftskrise
IzvornikNjemački
Probleme der Wertlehre Die psychologischen Wurzeln des Widerstandes gegen die
IzvornikNjemački
ČLANCI · 307 ZABILJEŽENO

Rasprave, prikazi, predavanja

1900-e
1904
Zur Frage der Altersversorgung der Arbeiter
IzvornikNjemački
1905
Zur Geschichte der österreichischen Fabriksgesetzgebung
IzvornikNjemački
1907
Die wirtschaftspolitischen Motive der österreichischen Valutaregulierung
IzvornikNjemački
1908
Zbirni prikaz Ludwiga von Misesa o novijoj literaturi o novcu i bankarstvu, objavljen oko 1908. u jednom ekonomskom časopisu. Mises izlaže i ocjenjuje 41 naslov na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku, razvrstanih po tematskim područjima: najprije dva monetarno-teorijska rada (Hoffmannova povijest dogmi o teorijama vrijednosti novca, Kemmererova kvantitativno-teorijska rekonstrukcija), zatim spisi o njemačkom tržištu novca i o Reichsbank, o austrijskom i švicarskom bankarskom pitanju te monografije o pojedinačnim pitanjima poput novčanog sustava Luksemburga i francuskih kolonijalnih banaka. U više navrata propituje utemeljenost teorija o vrijednosti novca i o valuti, vrednuje obilje građe i metodologiju te se ograđuje od doktrine zlatne valute i inflacionističkih prijedloga. Knappova državna teorija novca i pitanje gotovinskih plaćanja provlače se kao referentne točke kroz prikaz.
IzvornikNjemački
1909
Ludwig von Mises ispituje treba li Austro-Ugarska formalno uvesti plaćanje u gotovu zlatu, dakle zakonsku obvezu Austrougarske banke da svoje novčanice unovčuje u zlatu. Njegova je središnja teza: zlatna valuta gospodarski već odavno postoji, jer banka od 1896. u svako doba dobrovoljno izdaje zlato i devize koje glase na zlato te tečajeve drži stabilnima između zlatnih točaka. Zakonsko bi uređenje to stanje samo pravno priznalo, a u politici banke ne bi ništa promijenilo. Mises pobija prevladavajuće mišljenje da niska bečka eskontna stopa počiva na suspenziji plaćanja u zlatu te je pripisuje izostanku kratkoročne inozemne zaduženosti i slaboj domaćoj ulagačkoj djelatnosti. Kritički se suočava s Državnom teorijom novca Georga Friedricha Knappa i naposljetku obrađuje bankarski spor s Ugarskom. Rad podijeljen u osam odjeljaka pojavio se u Schmollerovu godišnjaku, a dovršen je krajem 1908.
IzvornikNjemački
The Foreign Exchange Policy of the Austro-Hungarian Bank
IzvornikEngleski
1910-e
1910
La Reforme financiere en Autriche
IzvornikFrancuski
Neue Literatur über Geld- und Bankwesen
IzvornikNjemački
Ludwig von Mises odgovara na prigovor Walthera Federna i brani svoju tezu da Austrougarska banka tržištu u svako doba stavlja na raspolaganje devize po tečaju ispod gornje zlatne točke, dakle da zapravo plaća u gotovu u devizama. Federnovu tvrdnju da banka povremeno odbija izdati devize arbitražerima kamatne stope Mises odbacuje kao protivnu činjenicama: jedino sredstvo obrane banke protiv odljeva zlata jest povišenje eskontne stope. Argumentira se empirijski, na temelju kretanja tečaja devize njemačkih bankovnih mjesta od 1896., aneksijske krize 1908./09. i krize iz 1907., oslanjajući se na izjave guvernera von Bilinskog i izvješća Bečke burzovne komore. Tekst se povezuje sa suvremenom raspravom o Knappovoj državnoj teoriji novca i o prednostima izolirane valute.
IzvornikNjemački
1912
Das vierte Privilegium der Österreichisch-Ungarischen Bank
IzvornikNjemački
APA
Chicago
Njemački povijesni stil