FOLIO I · MISLIOCI · GEN. 02 · BR. 002

Eugen von Böhm-Bawerk

Djela
20
Članci
114
Generacija
2.
Portret: Eugen von Böhm-BawerkPortret: Eugen von Böhm-Bawerk: Frühe Aufnahme Böhm-Bawerks, um 1890 (1890)
FOL. 02 · N° 002 · Eugen von Böhm-Bawerk
BIOGRAFIJA

Život i djelo

Vrlo trajan učinak postigao je Böhm-Bawerk. Svojom Positiven Theorie des Kapitals (Pozitivnom teorijom kapitala, 1889.) ne samo da je postavio temelje „austrijske“ teorije kapitala i kamate, nego je i presudno pridonio međunarodnom ugledu Austrijske škole. Postao je jedan od najraspravljanijih i najcitiranijih ekonomista svojega doba. Za daljnji razvoj Austrijske škole njegova Geschichte und Kritik der Kapitalzinstheorien (Povijest i kritika teorija kamate na kapital, 1884.) postat će smjerodavna ponajprije u dvama pogledima: s jedne strane, Böhm-Bawerk je socijalističku radnu teoriju vrijednosti Karla Marxa (1818.–1883.) podvrgnuo opsežnoj i dosljedno odbojnoj kritici te tako položio kamen temeljac protumarksističke tradicije Austrijske škole. S druge strane, odbacio je teoriju korištenja Carla Mengera, prema kojoj kapitalna renta predstavlja naknadu za korištenje pri ustupanju kapitala. Naposljetku nijedan ugledan ekonomist nije u cijelosti slijedio Böhm-Bawerka. Njegov je nacrt ipak desetljećima razvijao neobično poticajan i plodonosan učinak.
Metapodaci
12. Februar 1851
u Brünn, Mähren
27. August 1914
2. generacija
Životne etape

Etape

  1. 1851
    1851
    Rođenje

    Rođen 12. veljače 1851. u Brnu (Brünn), u Moravskoj.[1]

  2. ⁦1868–1872⁩
    ⁦1868–1872⁩
    Studij pravnih i državnih znanosti

    Studij pravnih i državnih znanosti na Sveučilištu u Beču.[8]

  3. ⁦1872–1880⁩
    ⁦1872–1880⁩
    Donjoaustrijsko državno odvjetništvo za financije

    Od 1872. službenik u donjoaustrijskom državnom odvjetništvu za financije. Usporedno studijski dopust u Heidelbergu, Leipzigu i Jeni kod Kniesa, Roschera i Hildebranda.[1]

  4. 1875
    1875
    Doktorat (Dr. jur.)

    Doktorat iz prava na Bečkom sveučilištu.[9]

  5. 1880
    1880
    Habilitacija iz nacionalne ekonomije

    Habilitacija u zvanju privatnog docenta za nacionalnu ekonomiju na Sveučilištu u Beču.[1]

  6. 1880
    1880
    Vjenčanje s Paulom von Wieser

    Vjenčanje s Paulom von Wieser, sestrom Friedricha von Wiesera; time je postao šogor svojega dugogodišnjeg suradnika.[8]

  7. ⁦1881–1884⁩
    ⁦1881–1884⁩
    Izvanredni profesor u Innsbrucku

    Izvanredni profesor političke ekonomije na Sveučilištu u Innsbrucku.[1]

  8. 1884
    1884
    „Geschichte und Kritik der Kapitalzinstheorien“

    Objavljivanje djela „Die Geschichte und Kritik der Kapitalzinstheorien“ kao prvog sveska „Kapital und Kapitalzins“; s opširnom kritikom Marxove teorije radne vrijednosti i odbacivanjem Mengerove teorije korištenja.[1]

  9. ⁦1884–1889⁩
    ⁦1884–1889⁩
    Redoviti profesor u Innsbrucku

    Redoviti profesor na Sveučilištu u Innsbrucku do 1889.[1]

  10. 1889
    1889
    „Positive Theorie des Kapitales“

    Objavljivanje djela „Positive Theorie des Kapitales“ kao drugog sveska „Kapital und Kapitalzins“; temelj „austrijske“ teorije kapitala i kamate te odlučujući doprinos međunarodnom ugledu Austrijske škole.[1]

  11. 1889
    1889
    Ministarski savjetnik u Ministarstvu financija

    Prelazak u bečko Ministarstvo financija u svojstvu ministarskoga savjetnika; kasnije načelnik odjela.[15]

  12. 1895
    1895
    Ministar financija (1. mandat)

    Prvi mandat na dužnosti c. k. ministra financija.[1]

  13. ⁦1897–1898⁩
    ⁦1897–1898⁩
    Ministar financija (2. mandat)

    Drugi mandat na dužnosti c. k. ministra financija 1897./98.[1]

  14. 1899
    1899
    Član Gospodskog doma– približno

    Imenovanje u austrijski Gornji dom (Herrenhaus).[13]

  15. ⁦1900–1904⁩
    ⁦1900–1904⁩
    Ministar financija (3. mandat)

    Treći i najdulji mandat na dužnosti c. k. ministra financija.[1]

  16. ⁦1904–1914⁩
    ⁦1904–1914⁩
    Katedra za političku ekonomiju, Sveučilište u Beču

    Redoviti profesor političke ekonomije na Sveučilištu u Beču do smrti 1914. Njegov privatni seminar oblikovao je, među ostalima, Misesa, Schumpetera i Otta Bauera.[1]

  17. ⁦1907–1911⁩
    ⁦1907–1911⁩
    Potpredsjednik Akademije znanosti

    Potpredsjednik Carske akademije znanosti u Beču.[1]

  18. ⁦1911–1914⁩
    ⁦1911–1914⁩
    Predsjednik Akademije znanosti

    Predsjednik Carske akademije znanosti u Beču do smrti.[1]

  19. 1914
    1914
    Smrt

    Preminuo 27. kolovoza 1914. u Kramsachu, Tirol.[1]

Odnosi

Utjecaji

Pod utjecajem · 3
  1. ⁦1876–1878⁩
    ⁦1876–1878⁩
    Bruno Hildebrand⁦(1812–1878)⁩ · Ältere Historische Schule

    Studirao je 1876. – 1878. kod Brune Hildebranda u Jeni.[16]

  2. ⁦1876–1878⁩
    ⁦1876–1878⁩
    Karl Knies⁦(1821–1898)⁩ · Ältere Historische Schule

    Studirao je 1876.–1878., tijekom putovanja u inozemstvo, kod Karla Kniesa u Heidelbergu.[16]

  3. ⁦1876–1878⁩
    ⁦1876–1878⁩
    Wilhelm Roscher⁦(1817–1894)⁩ · Ältere Historische Schule

    Studirao je 1876.-1878. zajedno s Wieserom kod Wilhelma Roschera u Leipzigu.[16]

Utjecao na · 13
  1. ⁦1884–1896⁩
    ⁦1884–1896⁩
    Karl Marx⁦(1818–1883)⁩ · Marxismus

    U djelu „Die Geschichte und Kritik der Kapitalzinstheorien“ (1884.) podvrgnuo je socijalističku radnu teoriju vrijednosti Karla Marxa opsežnoj i posve odbacujućoj kritici te time postavio temelj marksizmu-kritičnoj tradiciji austrijske škole.[1]

  2. ⁦1889–1889⁩
    ⁦1889–1889⁩

    Od 1884. do 1887. studirao je pravo na Sveučilištu u Innsbrucku, među ostalim kod Eugena von Böhm-Bawerka; Böhm-Bawerk je u to vrijeme bio profesor u Innsbrucku.[2]

  3. ⁦1900–1906⁩
    ⁦1900–1906⁩

    Studirao je kod Eugena von Böhm-Bawerka i sudjelovao na njegovu seminaru na Sveučilištu u Beču; zajedno s Mengerom jedan od ključnih učitelja za Misesovo priklanjanje Austrijskoj školi nacionalne ekonomije.[9]

  4. ⁦1901–1906⁩
    ⁦1901–1906⁩

    Wandte sich während des Studiums in Wien unter dem Einfluss Eugen von Böhm-Bawerks vor allem der Nationalökonomie zu; Böhm-Bawerk war einer der prägenden akademischen Lehrer der Wiener Studienzeit.[3]

  5. ⁦1903–1909⁩
    ⁦1903–1909⁩

    Nakon doktorata usputno se posvetio Böhm-Bawerkovoj teoriji kamate, priredio manje spise cijenjenoga Böhm-Bawerka te u svom habilitacijskom radu obnovio i proširio kritiku Davida Ricarda.[18]

  6. ⁦1905–1906⁩
    ⁦1905–1906⁩
    Otto Bauer⁦(1881–1938)⁩ · Austromarxismus

    Otto Bauer nahm als Marxist am Privatseminar Böhm-Bawerks 1905-06 an der Universität Wien teil – eine seltene Gelegenheit der direkten Konfrontation zwischen österreichischer Schule und Austromarxismus.

  7. ⁦1905–1914⁩
    ⁦1905–1914⁩
    Otto Neurath⁦(1882–1945)⁩ · Wiener Kreis

    Otto Neurath, kasnije filozof Bečkoga kruga, bio je među studentima Böhm-Bawerka.[14]

  8. ⁦1905–1906⁩
    ⁦1905–1906⁩
    Rudolf Hilferding⁦(1877–1941)⁩ · Austromarxismus

    Rudolf Hilferding kao istaknuti marksist pohađao je 1905.-06. privatni seminar Böhm-Bawerka u Beču.[19]

  9. ⁦1908–1914⁩
    ⁦1908–1914⁩

    Studirao je i 1914. doktorirao na Sveučilištu u Beču kod Eugena von Böhm-Bawerka; disertacija o monetarnom i kreditnom gospodarstvu s matematičkim pristupom.

  10. ⁦1909–1914⁩
    ⁦1909–1914⁩

    Wurde als sehr junger Student in Eugen von Böhm-Bawerks Privatseminar an der Universität Wien aufgenommen; mises.org bezeichnet Strigl als „einen der jüngsten Böhm-Bawerk-Schüler".[12]

  11. —
    —
    Henryk Grossmann⁦(1881–1950)⁩ · Marxismus

    Henryk Grossmann zählt laut Wikipedia EN-Infobox zu Böhm-Bawerks „notable students“.

  12. —
    —

    Učenik Eugena Böhm-Bawerka za njegova nastavničkog djelovanja u Innsbrucku; na toj je osnovi 1889. stekao venia legendi iz nacionalne ekonomije i okrenuo se školi granične korisnosti.[5]

  13. —
    —
    John Bates Clark⁦(1847–1938)⁩ · US-Grenzproduktivitätsschule

    S američkim ekonomistom Johnom B. Clarkom vodio je čuvenu raspravu o očuvanju kapitala i razdoblju proizvodnje.[9]

Privatni seminar, kolege, Mont Pèlerin · 7
  1. ⁦1872–1914⁩
    ⁦1872–1914⁩

    Wieser i Böhm-Bawerk bili su prijatelji iz mladosti i sa studija na Sveučilištu u Beču, a ujedno i šurjaci; Böhm-Bawerk je 1880. oženio Wieserovu sestru Paulu. Time je njihov odnos u više pogleda bio doživotna pratnja.[9]

  2. ⁦1892–1897⁩
    ⁦1892–1897⁩

    Godine 1892. kao redoviti profesor na Sveučilištu u Innsbrucku postao je nasljednik Eugena von Böhm-Bawerka; institucionalni kontinuitet katedre u duhu Austrijske škole.[7]

  3. ⁦1895–1908⁩
    ⁦1895–1908⁩

    Als Privatdozent (1895–1908) und ab Oktober 1898 Ordinarius für politische Ökonomie an der k.k. Exportakademie im Palais Festetics gehörte Feilbogen zur engen Wiener Nationalökonomen-Szene um Böhm-Bawerk, Wieser und Philippovich. Die Mit-Übersetzung des Capitalzins-Anhangs 1903 setzt direkten Arbeitskontakt voraus.

  4. ⁦1895–1897⁩
    ⁦1895–1897⁩

    Sieghart diente ab 1894 im k.k. Finanzministerium, in dessen Steuerreform-Arbeit Böhm-Bawerk die treibende Kraft war, und wechselte 1897 ins Ministerratspräsidium — der Beginn seines Aufstiegs unter Körber (NDB Bd. 24, 2010, S. 353 f.).

  5. ⁦1905–1906⁩
    ⁦1905–1906⁩

    Schumpeter besuchte Böhm-Bawerks berühmtes Privatseminar an der Universität Wien gemeinsam mit dem jungen Mises (Aufgabenhinweis Pipeline-Briefing).

  6. ⁦1909–1914⁩
    ⁦1909–1914⁩

    Strigl wurde als sehr junger Student in Böhm-Bawerks Wiener Privatseminar aufgenommen – Mit-Teilnehmer waren u. a. Otto Bauer, Nikolai Bucharin, Ludwig von Mises, Otto Neurath und Joseph Schumpeter.[12]

  7. —
    —

    Kao subjektivistički teoretičar vrijednosti pri reformi izravnog poreza na dohodak zajedno s Eugenom von Böhm-Bawerkom kao vodećim dužnosnikom u praksi je proveo poreznu progresiju.

Eugen von Böhm-Bawerk u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.

IZVORI O POSTAJAMA I VEZAMA47 navoda · 7 izvora
  • [13]Weiss (Hrsg.) 1924: Boehm-Bawerk Gesammelte Schriften, Bd. 2 (Vorwort)
Topografija

Mjesta djelovanja

POPIS DJELA · KRONOLOŠKI

Knjige

1880-e
1881
Rechte und Verhältnisse vom Standpunkt der volkswirtschaftlichen Güterlehre
IzvornikNjemački
Rechte und Verhältnisse vom Standpunkte der volkswirthschaftlichen Güterlehre
IzvornikNjemački
1884
Kapital und Kapitalzins I: Geschichte und Kritik der Kapitalzinstheorien
IzvornikNjemački
Daljnja izdanja
  • Capital and Interest: A Critical History of Economical Theory
    IzvornikEngleski
1886
Positive Theorie des Kapitales
IzvornikNjemački
1889
Kapital und Kapitalzins II: Positive Theorie des Kapitals
IzvornikNjemački
Daljnja izdanja
1890-e
1894
The ultimate standard of value
IzvornikEngleski
1896
Eugen von Böhm-Bawerk u tom polemičkom spisu objavljenom 1896. ispituje rješava li posmrtno objavljeni treći svezak Marxova Kapitala proturječje najavljeno u prvom svesku: da se robe, s jedne strane, razmjenjuju prema utjelovljenom radu, a, s druge strane, jednako veliki kapitali donose jednaku dobit. Böhm-Bawerk najprije izlaže Marxovo učenje o vrijednosti i višku vrijednosti te teoriju proizvodnih cijena, zatim raščlanjuje četiri argumenta kojima Marx tvrdi trajnu valjanost zakona vrijednosti i zaključuje da treći svezak poriče prvi. U četvrtom odjeljku zabludu svodi na čisto dijalektičko izvođenje stavka o radnoj vrijednosti, odsječeno od iskustva i psihološke analize. Zaključni se odjeljak kritički osvrće na pokušaj spašavanja Wernera Sombarta, koji Marxovu vrijednost tumači kao puku misaonu činjenicu.
Daljnja izdanja
1900-e
1903
Recent Literature on Interest
IzvornikEngleski
1920-e
1921
KAPITAL UND KAPITALZINS. 2. Abteilung Positive Theorie des Kapitales
IzvornikNjemački
1926
KLEINERE ABHANDLUNGEN ÜBER KAPITAL UND ZINS. Der gesammelten Schriften
IzvornikNjemački
ČLANCI · 114 ZABILJEŽENO

Rasprave, prikazi, predavanja

1880-e
1882
[Rezension zu Adolf Beer: Der Staatshaushalt Oesterreich-Ungarns seit 1868]
IzvornikNjemački
[Rezension zu Albert E. Fr. Schäffle: Die Grundsätze der Steuerpolitik und die schwebenden Finanzfragen Deutschlands und Oesterreichs]
IzvornikNjemački
[Rezension zu Carl Knies: Die politische Oekonomie vom geschichtlichen Standpunkte, Erste Hälfte]
IzvornikNjemački
[Rezension zu Felix Hecht: Bankwesen und Bankpolitik in den süddeutschen Staaten 1819–1875]
IzvornikNjemački
[Rezension zu H. Eisenhart: Geschichte der Nationalökonomik]
IzvornikNjemački
[Rezension zu Julian Goldschmidt: Deutsche Hypothekenbanken. Kritik und Reformvorschläge]
IzvornikNjemački
1883
[Rezension zu Adolph Samter: Das Eigenthum in seiner socialen Bedeutung]
IzvornikNjemački
[Rezension zu Albert E. Fr. Schäffle: Der corporative Hilfscassenzwang]
IzvornikNjemački
[Rezension zu Carl Theodor von Inama-Sternegg: Deutsche Wirthschaftsgeschichte, Erster Band]
IzvornikNjemački
[Rezension zu Georg Schanz: Englische Handelspolitik gegen Ende des Mittelalters]
IzvornikNjemački
APA
Chicago
Njemački povijesni stil