Emil Perels

Emil Perels rođen je 17. lipnja 1880. u Beču, kao sin profesora poljoprivredne tehnike Emila Perelsa (1837. – 1893.) na Visokoj školi za kulturu tla i Rose Volkmar (1850. – 1882.), koju je sin rano izgubio. Njegov brat Ernst postao je profesor povijesti u Berlinu, a sestra Frida Becher von Rüdenhof liječnica i borkinja za prava žena. Perels je studirao pravne i državne znanosti na Sveučilištu u Beču i 1904. doktorirao pravo (Dr. iur.). Iako je po obrazovanju bio pravnik, rano se okrenuo ekonomskoj teoriji. Sudjelovao je na seminaru Eugena von Böhm-Bawerka i pripadao onom uskom krugu mladih Bečana koji se od 12. ožujka 1908. redovito sastajao pod okriljem Središnjeg društva za stambenu reformu radi rasprave o temeljnim ekonomskim pitanjima. Mises je sam ubrajao taj krug, koji su činili Karl Pribram, Else Cronbach, Perels i on osobno, u zametak onoga što je 1918. formalno ustanovljeno kao Društvo za nacionalnu ekonomiju (Nationalökonomische Gesellschaft). Usporedno je Perels radio u Bečkoj trgovačkoj komori i djelovao u Znanstvenom odboru za ratno gospodarstvo carsko-kraljevskoga Ratnog ministarstva, kojemu su pripadali i Mises, braća Pribram te Othmar Spann. Nakon Prvoga svjetskog rata Perels je preuzeo vodstvo austrijske obračunske ustanove, državi bliske institucije za rješavanje međunarodnih pitanja reparacija i dugova. Kad je odande otišao 1921., na njegovo je mjesto došao Ludwig von Mises, a Friedrich August von Hayek upravo je ondje, kratko nakon doktorata, dobio svoje prvo zaposlenje. U glavnom je zanimanju Perels bio član upravnih vijeća više austrijskih poduzeća, direktor tvornica gipsa Schottwien-Semmering i direktor Austrijskoga kreditnog instituta za javna poduzeća i radove. S Misesom ga je vezalo cjeloživotno osobno prijateljstvo, koje se očitovalo u zajedničkim skijaškim turama u austrijskim Alpama. Iako je bio kršten kao evangelik augsburške ispovijesti, Perels je nakon 1938. smatran „nearijevcem“. Izgubio je mjesto direktora banke i još je našao zaposlenje u financijskoj upravi Evangeličke crkve. S 58 godina upisao se u ljetnom semestru 1938. na Filozofski fakultet, ali je ubrzo protjeran. Iz stana svoje sestre u Wickenburggasse 17 deportiran je 24./25. rujna 1942. u Theresienstadt, a 16. listopada 1944. dalje poslan u Auschwitz, gdje je ubijen. Posljednji znak života bilo je pismo iz 1943. upućeno sestri Fridi.